Za razliku od rasadnika koji se bave komercijalnim uzgojem i prodajom sadnica, naš starinski voćnjak nije veliki, ali za nas ima neprocenjivu vrednost. U nasleđe su nam ostavljene samo stare sorte voćaka koje se ne prskaju. I nikada nisu. Pukim slučajem smo očuvali autohtone domaće sorte voća.
Kod nas nema kalemljenih stabala. Nove sadnice proizvodimo uglavnom za svoje potrebe i isključivo margotiranjem, ako seme ne prenosi klon kao kod autohtone divlje kajsije, birajući sorte koje se nama sviđaju po ukusu plodova i otpornosti stabala. Uvek se proizvede desetak voćaka više, pa to ponudimo na prodaju. Margotiranje znači da se nova sadnica dobija od jednogodišnje grane sa matičnog drveta. Samo tako smo sigurni da je isti genetski materijal prenet i na novo stablo.
Na našem gazdinstvu primenjujemo organski pristup uzgoja i ne koristimo nikakvu hemiju. Protiv štetnih insekata se borimo prskanjem rastvorima ljute paprike, pelina, koprive i sl. Đubrenje vršimo iskljičivo našim domaćim stajnjakom i rastvorima lišća odgovarajućih biljaka. Prinosi nam zbog toga nisu veliki, ali su plodovi starinski ukusni i zdravi. Kako život na gazdinstvu zahteva mnogo truda i zalaganja, prilikom izrade novih sadnica nemamo dovoljno vremena da obuhvatimo sve stare sorte voća koje rastu kod nas. S' toga nam je i prodaja skromna. Ponuda se razlikuje iz godine u godinu i zavisi od naših potreba za proširenjem i obnovom vlastitih voćaka.