Praziluk duge stabljike, čiji veliki procenat čini beli deo. Ovaj tip praziluka se naziva još i Bugarski. Veoma podseća na sortu Starozagorski Kamuš i selekcije tog tipa. Izuzetno je otoporan i raste u svim vremenskim uslovima, kako leti, tako i zimi.
Za razliku od drugih vrsta luka, praziluk se razmnožava iz semena. Ovu sortu je moguće saditi u bilo koje doba godine. Mi setvu obavljamo u januaru, tako što pravimo rasad. Seme praziluka naklijavamo u plastičnim kontejnerima koji imaju poklopce, radi zadržavanja vlage (najzgodniji su oni za dostavu hrane) u malo zemlje. Kada biljka ojača, taman dovoljno da se lako razlikuje od trave i korova, presađujemo je u baštu. Ovo je naš način, a može se sejati i direktno iz semena na stalno mesto, bez rasađivanja.
Jednom kada posadimo praziluk na stalno mesto, mi ga takoreći ne diramo. Ne obraćamo više pažnju na njega, Doduše, naše zemljište se redovno đubri ovčijim stajnjakom, zemljom od krtičnjaka i prekriveno je slojevima sena. Za nekih 3 meseca (90 dana) je spreman za berbu. Ova sorta snažnog rasta je izuzetno otporna i ne smeta joj korov oko nje. Domaći dugi praziluk se veoma lako uzgaja na otvorenom polju, kao i u plasteniku. Ako ostavite po koju stabljiku, druge godine će vam dati pregršt semena.
Prilikom dinstanja ova sorta praziluka daje snažnu aromu jelima. Svaki recept će podići na "viši nivo". Jednom kada ga probate, postaće neizostavni deo svakog vašeg jela koje u svom sastavu sadrži luk. Seme praziluka godinama ostavljamo za svoje potrebe. Sve što pretekne se nađe u prodaji.